Lee Cronin’s The Mummy: ★★★★
Horor, Distribucija: Blitz Film Srbija
IMDB: 6,5/10
Rotten Tomatoes – Kritičari: 60 % / Publika: %
Zaboravite sve što mislite da znate o holywoodskim verzijama Mumije. Ako ste očekivali zabavnu akciju u stilu devedesetih ili hollywoodski horor, Lee Cronin će vas odmah razuveriti. Njegova vizija mumije je spora, inteligentna i zastrašujuća. Nešto kao mešavina filma Exorcist i Seven. Što bi rekli to be the best you gotta learn from the best… Lee Cronin je na pravom putu!
Lee Cronin – talentovani fanovi su najbolji režiseri!

Uvek je bilo jasno da najveći fanovi žanrovskih filmova postaju vremenom i najbolji režiseri. Lee Cronin je rođen 1982. u Dablinu, u porodici koja je volela horor filmove. Otac i sestra su ga uveli u žanr, The Shining, Evil Dead, Poltergeist su bili njegovi favoriti, a ono ono što ga je odmah zaintrigiralo kod horora nije bio strah sam po sebi, nego reakcija ljudi oko njega dok ga gledaju.

Lee Cronin je već pokazao šta ume sa Evil Dead Rise, pokazao je kako jedan fan može revitalizovati celu franšizu, a da ostane dosledan originalu. Iskreno ja sam očekivao sličan pristup i u ovom filmu, ali očigledno je da je on u projekat The Mummy ušao mnogo ambicioznije i dublje, sa svedenijim pristupom, smanjujući pulpy elemenat u samoj priči. Inspiraciju za film The Mummy, Cronin je našao u irskom nacionalnom muzeju sa egipatskom kolekcijom i tzv. bog bodies, mumificiranim ostacima pronađenim u irskim krajevima koji su stari i po hiljadu godina. Cronin je kao dečak odlazio tamo i fascinirala ga je ta blizina drevne smrti koja je veoma konkretna i opipljiva. Kada je radio istraživanje za The Mummy, vratio se tamo i lično gledao te ostatke. Primetićete sličnost ako posetite sajt irskog muzeja i nekih scena u filmu.

Kao što sam već spomenuo, očigledna je inspiracija Poltergeistom i Sevenom, prisutan je onaj Poltergeist osećaj kućnog horora koji lagano prodire i uništava porodičnu strukturu, ali i Sevenov mračni, proceduralni pristup koji nas lagano uvlači u priču. Film se lagano razvija. Dva sata, i svaki minut je na mestu.
Ono što odmah upada u oči je atmosfera. Priča se delom odvija u Egiptu, glumci govore na arapskom i španskom, nema onog tipičnog hollywoodskog ubrzanja koje se fokusira samo na glavne likove. Ovde sedite u pustinji, u vrućini, u nelagodi. Kamera ne objašnjava previše. I to funkcioniše, film deluje kao kvalitetna evropska produkcija, a manje kao tipičan američki blockbuster.
Katie, prekini da budeš tako raspadnuta!

Charlie Cannon (Jack Reynor) je novinar čija 8-godišnja ćerka Katie nestaje u egipatskoj pustinji bez traga. Osam godina kasnije, porodica dobija vest koja bi trebalo da bude čudo: Katie je pronađena, mumificirana ali živa, u ogromnom misterioznom sarkofagu . Vraćaju je kući. I upravo tu počinje pravi košmar.
Ovde nema akcijskih junaka, nema mapa sa tajnim hramovima, nema scene u kojoj se heroj bori sa hiljadu oživelih kostura. Lee Croninova Mumija gubi onaj theme park zabavni faktor, i vaća nas na fabrička podešavanja, prvobitno zamišljenom konceptu strašne mumije.
Osvežavajuće je videti da se nečija vizija tako dosledno sprovodi, u pitanju je kvalitetan scenario i odlična filmska ekipa koja je radila na realizaciji ovog autorskog projekta, zanemarujući potencijalna mešanja koja bi napravila film više hollywoodski. Zanimljivo će biti videti rezultat istog, da li autorska vizija i u ovom slučaju donosi i odličan rezultat. Verujte mi, the hype is real, ako volite triler horore sa kvalitetnom pričom, Lee Croninova Mumija će vas držati na ivici sedišta. Bilo je trenutaka kada sam morao da zaprepašteno uzdahnem ili da stavim ruke na glavu kako bi preskočio neke scene … Pravo bioskopsko iskustvo.
Pronašli smo je. Možda je bolje da nismo.
Lee Cronin’s The Mummy je najstrašnija verzija mumije koju smo ikad videli na ekranu, bez ikakvog razmišljanja, zato što se drži koncepta straha o mumijama. Nema ovde glamura, ni avanture. Ima porodičnih odnosa, straha i nečeg drevnog što ne bi trebalo da je među nama. Ako ste ikad bili u Karnaku, shvatićete da je u egipatskog kulturi postoji veliko poštovanje prema mrtvima i da mi, posetioci, ne treba da se ponašamo bahato / zabavno prema istima. Turisti koji žderu kokice dok gledaju strašne hijeroglife na ulazima grobnica koji stoje tu kao kletve onima koji ulaze je samo jedan primer odnosa današnjeg sveta prema istoriji. Taj savremeni konzumerizam nema granice, kao ni poštovanje prema istoriji / kulturi, već se samo klanja allmighty dolaru.
The Mummy Lee Cronina je dokaz da se od ideje jednog fana (scenario i režija) može napraviti vrhunski film ako dopustite da se prenese ta autorska vizija i pronađe neko dovoljno lud i hrabar ko može to da iznese. Thank you New Line Cinema. A sad pravac bioskop da iskusite pravi horor. i povedite nekoga sa sobom.
Ocena: ★★★★(4/5)

Leave a Reply